Kad program postane pretijesan, hoćete li tražiti novi program ili izlaz van?

Promatrajući život svakog čovjeka vrlo brzo možemo uočiti pojave koje se ponavljaju i ako se tome dovoljno posvetimo, pronaći ćemo određeni uzorak. Taj uzorak možemo primijetiti na svakom polju ljudskog bića, od tjelesnog, preko emocionalnog i mentalnog do duševnog. Možemo ga primijetiti u svim periodima života, u svjesnom i nesvjesnom, u “pozitivnoj” i “negativnoj” strani osobnosti, u zdravlju i bolesti. Taj obrazac oblikuje ljudima život, sve što se pojavi, uklapa se u njega. Svaka misao, potreba, želja, namjera, motivacija, uspjeh ili neuspjeh, prebivaju u njemu. Nema prijemčivosti ni za što izvan njega.

Kao da su programirani nevidljivom rukom, ljudi se kreću unutar svog programa, najčešće potpuno slijepi za njega. Oni sretniji i svjesniji uočavaju ga i trude se proniknuti u njega, razotkriti ga i izvlačenjem na svjetlo svijesti, promijeniti poneki kôd programa koji im se ne sviđa. Uglavnom, svi hodaju prateći dobro utabane staze svoga programa, ni ne pomišljajući na mogućnost postojanja drugih, nepoznatih puteva.

Mnogi terapeuti i iscjelitelji otkrili su koliki značaj program unutar kojeg se kreće naša svijest, ima za zdravlje čovjeka. Kôd tog programa, prije ili kasnije, izrazit će se kroz simptome koji će jasno govoriti o stanju svijesti toga čovjeka. Slušati i tumačiti simptome može biti vrlo korisno. Ako je osoba dovoljno otvorena, ima mogućnost otkriti što se krije u nevidljivim predjelima nesvjesnog.

Sljedeće pitanje koje se postavlja je: kada izvučem nesvjesno u svjesno, što ću s tim?

Neki su zgodno zbrojili 2 i 2, pa shvatili da program koji nas je doveo u situaciju koju želimo promijeniti (bolest, loši odnosi, poslovni problemi, bilo što što nam se ne sviđa), vrlo jednostavno mijenjamo u novu, poboljšanu verziju programa, koja će raditi brže, bolje, uspješnije i kreirati nam život prateći neke nove, ljepše staze. Na raspolaganju stoje mnogi alati: afirmacije, vizualizacije, hipnoterapije, razne aktivacije i reprogramiranja, neki vrlo sofisticirani, neki jednostavni, neke koristi svatko sam za sebe, neke koriste terapeuti, neki čak uključuju i strojeve. Svi ti alati imaju potencijal poboljšati kvalitetu života pojedinca jer im je osnovna postavka točna. Svaki problem neke osobe, nastao je kao rezultat programa koji ta osoba živi. Svi oni imaju jedan zajednički cilj – promijeniti program! I zaista su vrlo često uspješni. Novi program donosi neke značajne promjene, nove mogućnosti i ostvarenja.

Ali…naravno da tu postoji jedan ali…

Koliko god uspješni, učinkoviti i blistavi rezultati takve promjene bili, ostaje bolna činjenica da je svijest opet programirana. Prije ili kasnije, pojavit će se novi simptomi zasićenja, nešto će početi štekati, kôd programa će se opet izlizati. Opet će se pojaviti potreba za promjenama. Nakon mnogih prepravki, nadogradnji i isprobavanja novih programa, doći će vrijeme kada niti jedan program više neće biti prihvatljiv, ne zato što nije dovoljno dobar ili koristan, nego zato što samo njegovo postojanje žulja. Tada je jedina opcija brisanje.

Na žalost, za ovu vrstu brisanja, tipka delete ne postoji. Potreban je dubok i iskren zahvat. Nije baš jednostavan jer navika nadogradnje umjesto razgradnje je toliko ukorijenjena da se čini nemogućom. Ipak, program je moguće obrisati! Kôd po kôd, dok se potpuno ne raspadne.

Taj raspad nije bezbolan, ali suprotno od onoga što se očekuje od jednog raspada, donosi miris slobodnog življenja. Više ne postoji jedna, dvije ili deset mogućnosti koje program poznaje. Niti postoji potreba za odabirom ovog umjesto onog puta. Nema čak ni namjere, očekivanja ili traženja. Misli ne prate kodove. Kada ništa ne o(p)stane, pojavi se SVE. Pojavi se život vrijedan življenja. Slobodna svijest se može izraziti na bilo koji način jer nema više ničega što ju ograničava.

Već sam puno puta pisala o tome da homeopatija briše obrasce koji su doveli do bolesti. Međutim, ne radi se samo o promjeni iz bolesnog u zdravo. Ta promjena je zgodna nuspojava. Najznačajniji učinak homeopatije je upravo u njenoj moći da oslabi taj obrazac, da otvori poneku pukotinu i omogući pogled izvan njega. Tek tada, kada vidimo da je to moguće, možda, možemo biti spremni otpustiti sidro koje drži sve dijelove programa na okupu.