Bijeg od podsvijesti
Nedavno sam jednom prijatelju opisivala terapijski učinak otkrivanja podsvjesnih obrazaca koji upravljaju našim životom. Iskreno mi je odgovorio da ga je toga strah.
Hvala na iskrenosti prijatelju, ali zaista nema razloga za to. Potrebna je određena hrabrost i snaga za pogledati ono što jeste, bez celofana, jer otkrivanje vlastite sjenke može biti nelagodno ako nisi tome vičan i nemaš podrške. Ipak, vjeruj mi, sakrivanje, prvo od sebe, pa onda od svijeta, ogromnog dijela svoje svijesti je daleko teži poduhvat.
Nije ti potrebno veliko znanje o strukturi ličnosti da bi bio upoznat s tim da uz sve ono što znaš o sebi, nosiš ogromnu količinu nesvjesnih zapisa koji iz sjene rukovode tvojim životom. U nesvjesno je gurnuto sve ono što nisi htio ili mogao vidjeti i doživjeti kao svoje, svako iskustvo, osjećaj, svaka rana ili osobina koji su ti prebolni ili jednostavno neprihvatljivi iz bilo kojeg razloga. Neću sada ulaziti u mehanizme i razloge stvaranja nesvjesnog, velika je to tema, sada želim govoriti o tome da nesvjesno postoji, da ono neće nestati ako se dovoljno dugo praviš da ga nema i da ono neće ništa manje utjecati na tvoj život ako ga ne gledaš. Dapače, upravo je suprotno.
Za ostavljanje nesvjesnog nesvjesnim je, prijatelju moj, potrebna luđa hrabrost nego beskompromisno uranjanje u njega. Nositi kroz život golemi dio sebe skriven u tami nije nimalo jednostavno, iako je upravo to ono što većina ljudi radi. Ta većina ljudi vjeruje da su iskustva i situacije s kojima se svakodnevno susreću, nasumično nabacani u njihov život i da oni na to nemaju nikakvog utjecaja. Čak ni kad im se opetovano ponavljaju isti obrasci u različitim segmentima života i različitim periodima života, ne shvaćaju da prate puteve koje pokušavaju zatrpati. I što ih više pokušavaju zatrpati, to više ostaju zarobljenima u njima, pa ponavljaju iskustva kojih se žele riješiti i nije im jasno zašto im se to OPET dešava.
I dok naivno pokušavaš problem riješiti kao dvogodišnjak koji misli da ga nitko ne vidi ako pokrije oči, život u tebi nosi beskrajnu mudrost i, htio ti to ili ne, istinu. Tendencija života nije polovično bivanje nego cjelovitost. Odabrao si polovicu života koja ti se sviđa (točnije bi bilo reći djelić, ali ajde, pola bolje zvuči), a drugu gurnuo u zapećak svijesti, dok život želi biti čitav. Nije baš da možeš kontrirati mudrosti života, odnos snaga je jasan svakome tko utroši sekundu razmišljanja o tome. Koliko god se trudio biti polovica koja ti se sviđa, život će se potruditi pokazati svu svoju veličinu. U cijelosti. Velikodušno će ti podariti situacije koje bi ti trebale pomoći unijeti svjetlo u tvoju tamu. Ako si dovoljno mudar, iskoristit ćeš svaku priliku. Ako nisi, dobit ćeš svaki put novu priliku, s tim da će s vremenom, prilike biti sve teže ignorirati. Ako ti nije smetalo lagano gurkanje, slijedeći put ćeš dobiti udarac, ako ni tad ne želiš vidjeti… pa arsenal životnih izazova je zaista velik. Jednom ćeš shvatiti da ti je vrijeme popričati sa životom u sebi. Upoznati dijelove svijesti koje si napravedno proglasio nevidljivim protivnicima. Dati im dužnu pažnju, razumijevanje, prihvaćanje i na kraju ljubav.
Upoznavanje podsvijesti može biti neugodan proces i valjda je to razlog zašto bježiš od toga. Ali vjeruj mi, puno je neugodnije živjeti s mrakom na leđma. Valjda ti je jasno da sve to što je u mraku, postoji u tebi, bez obzira na to što si navukao zavjese. Jasno ti je da će ti to što je skriveno, privući još istog tog u tvoj život, ponovno i ponovno? Nije li te strah poznavati zakon privlačnosti, a ne poznavati svoju podsvijest? Shvati da se trenutno bojiš svjetla, a ne mraka. Bojiš se uperiti svjetlo u taj mrak, a zaboravljaš da sve što otkriješ u njemu, jednom kada to osvijetliš, više nije i ne može biti strašno. Oduzmi mraku moć zastrašivanja. Osvijesti skriveno. Toliko se ljepote krije u tebi. Granice tvojih mogućnosti su u čvrstim rukama nesvjesnih uvjerenja. Otkaži im poslušnost. Dopusti postojanje cjelovitog života. Ne stoj mu na putu. Taj otpor je bolan i besmislen. Samo mu dopusti da teče kroz tebe i dobit ćeš više od svega što si ikada poželio.
Znam da ti je pogled u mrak zastrašujuć. Meni je zastrašujuća pomisao da ga ne pogledam. I mogu ti reći da me je upoznavanje i prijateljevanje s njim obogatilo i iscijelilo. Imala sam sjajnu pomagačicu u tom procesu. Pomogla mi je vidjeti što sam sakrila od sebe. Vidjeti i voljeti život koji živi kroz mene. Pomogla mi je obrisati granice stvorene uvjerenjima jednog ograničenog Ja. Ublažila je neizbježne padove i uklonila trnje na putu. Zavidala rane. Dala mi mekoću i snagu. S njom sam postala vladarica i sluškinja života, ponosna i ponizna, zahvalna u davanju i primanju, protočna i upijajuća.
Homeopatija je moja pomagačica i ja sam pomagačica homeopatije. Kao homeopatkinja sam dobila dovoljno razumijevanja za sve što čujem iz kuteva svijesti koja se otkriva preda mnom, moći da ostanem s tim i ljubavi da pomognem transformirati bolest u zdravlje u najširem smislu. Dobila sam priliku svjedočiti unošenju svjetla u tamu podsvijesti i naučila da jedino ono osvijetljeno možemo transformirati. Homeopatija je svjetlo, blago i nježno, ali nevjerojatno moćno!
Prijatelju, želim ti svjetlo na putu shvaćanja da ni ti, sa baš svime što postoji u tebi, nisi ništa drugo do svjetlo samo!