Okruženje u kojem živimo konstantno nas izlaže ogromnom broju kemijskih supstanci s kojima se naše tijelo svakodnevno mora nositi. Tijelo posjeduje prirodne mehanizme za čišćenje od toksina i mi uglavnom o tim procesima ne moramo razmišljati, ali ponekad oni postanu preveliki teret i zbog njih organizam više ne može uspješno održavati stanje zdravlja.

Svima nam je dobro poznato da lijekovi, cjepiva, pesticidi, teški metali, boje, aditivi i hormoni u hrani, plastika u koju je hrana pakirana, elektromagnetska zračenja iz raznih uređaja ili X-zračenja, imaju određeni negativan utjecaj na naše zdravlje. Kada smo izloženi velikoj količini toksičnih supstanci, razvijamo akutnu reakciju. Kako se njihova koncentracija u tijelu smanjuje, smanjuju se i simptomi koje vežemo uz njih. Međutim, njihov je utjecaj na zdravlje puno dublji i dugotrajniji. Ako smo dugotrajno izloženi štetnim utjecajima ili ako je naša vitalna sila već oslabljena, čak je i koncentracija toksina unutar onoga što smatramo sigurnom granicom ponekad dovoljna da ostavi trag kojeg možemo vidjeti kroz pojavu raznih simptoma. Često ti toksini imaju utjecaj na živčani ili endokrini sustav, a oni upravljaju svim ostalim sustavima unutar organizma. Upravo zbog toga, simptomi mogu biti najrazličitiji, od depresije, anksioznosti, fobija, autizma, Alzheimera, do astme, ekcema, migrena, probavnih problema, reumatizma, PMS-a ili MS-a.

Činjenica da utjecaj toksina može potrajati puno duže od vremena njihovog materijalnog prisustva potvrđuje razumijevanje da zdravlje djece počinje sa zdravljem majke i oca prije i za vrijeme začeća, kao i pravilnim održavanjem zdravlja trudnice. Mozak nerođene bebe je izuzetno osjetljiv i razne kemijske susptance ga mogu oštetiti, pogotovo u prva tri mjeseca trudnoće. Zbog toga bi u tom periodu trebalo izbjegavati sve potencijalno štetne tvari. Već u trbuhu, većina beba je izložena određenoj količini toksina, u materijalnoj ili energetskoj formi, te se rađa s već opterećenim sustavima koji se bore protiv nečega za što nisu spremni. To ih čini osjetljivijima, osobito kod izloženosti cjepivima i lijekovima tijekom prve dvije godine.

U klasičnom homeopatskom tretmanu se određuje konstitucijsko homeopatsko sredstvo na osnovi cjelovite slike simptoma i ono je najčešće dovoljno da pokrene vitalnu silu i uspostavi ravnotežu organizma. Ponekad ni dobro odabrano homopatsko sredstvo nema dugotrajan učinak ili je on samo djelomičan. Tada tražimo što je to što blokira osobu na putu prema cjelovitom zdravlju. To mogu biti razni vanjski utjecaji kojima je osoba izložena ili bila izložena, kao i osobna ili obiteljska povijest bolesti. Neke od tih blokada možemo riješiti posebnim protokolom homeopatskog detoksa.

U slučajevima kada je utjecaj toksina vidljiva prepreka zdravlju, homeopatskim detoksom pomažemo tijelu da ih se oslobodi. Tijekom konzultacije tražimo sve potencijalno štetne tvari s kojima je osoba bila u kontaktu, pogotovo kroz duži period vremena. To mogu biti amalgamske plombe, kontracepcijske pilule, kortikosteroidi, pa čak i tvari koje ne smatramo pretjerano opasnim kao kapi za nos, coca cola, aspartam ili boje i lakovi, kod intenzivne i dugotrajne upotrebe. Kada identificiramo najvjerojatniji i najdublji uzrok, dajemo tu istu supstancu kao homeopatske potencije. Da bi se očistio utjecaj na fizičkom, emocionalnom i mentalnom nivou, daju se različite potencije te supstance kroz određeni vremenski period. Tijekom cijelog procesa potrebno je uzimati i konstitucijsko homeopatsko sredstvo koje osigurava da nas vitalna sila vodi u iscjeljujućem smjeru. Kao podrška ovim homeopatskim potencijama, dobro je uzimati i odgovarajuće suplemente koji pomažu da simptomi, koji bi se mogli pojaviti kada tijelo počne eliminirati toksine, budu što blaži.

Ovaj protokol je osmislio dr. Tinus Smits, nizozemski liječnik i homeopat. Radeći s velikim brojem djece s autizmom, pokušao je homeopatskim potencijama poništiti negativne efekte supstanci koje je smatrao okidačima. Reakcije su bile iznenađujuće. Svjedočio je tako dramatičnim poboljšanjima kod djece s autizmom, ali i drugim poremećajima u ponašanju, da je postao siguran da postoji veza između njih i toksina kojima su bili izloženi. Također, shvatio je da uzrok nije jedan, nego da se radi o akumulaciji različitih uzroka. Kroz kliničku praksu uvidio je da čak i supstance koje nisu označene kao toksične mogu izazvati poremećaje i da svaka kemijska supstanca, koja je strana tijelu, može ostaviti dublji trag nego što se do sada smatralo. U svojoj knjizi “Autizam, više od očaja” naveo je mnogobrojne primjere i svjedočanstva roditelja djece koja su nakon procesa detoksa značajno napredovala.

S vremenom, ova metoda se počela primjenjivati puno šire od osnovne namjere dr. Smitsa. S njom kao dodatkom klasičnoj homeopatiji, dobivamo novu mogućnost oslobađanja od prepreka na putu ostvarenja životnih potencijala, ali i priliku da osvijestimo važnost liječenja prirodnim metodama i maksimalnog reduciranja korištenja potencijalno štetnih tvari.