Prvi korak do savršenstva

“Ako zatvorite vrata svim manama, i istina će ostati vani.” Tagore

Ako ste među onima koji su se posvetili samoistraživanju, koji traže put do iscjeljenja, koje zanima duhovnost i razumijevanje vlastitog postojanja, kao jedan od najvažnijih alata, trebate jednu stvar koju, vrlo vjerojatno, baš i ne želite. A bez nje, sve što postignete, bit će kratkog vijeka.

Ljudi koji krenu tim putem, uglavnom kreću iz iste točke – nezadovoljstva. Nezadovoljni su sobom, svojim životom, zdravljem, onim što osjete, što doživljavaju. Jednako tako, gotovo u pravilu, očekuju da će u nekom trenutku, kada budu dovoljno “radili na sebi”, postići suprotnost onoga što ih je pogurnulo.

Kada ljudi shvate da nisu žrtve okolnosti svog života nego njihovi stvaratelji, kada shvate da ako žele promijeniti svoj vanjski svijet, moraju prvo promijeniti ono unutra, rodi se želja za stvaranjem idealnog sebe. Sasvim logično, jer ako želim idealan život, sve što trebam napraviti je postati idealna. Savršena. Pa se kreće u čišćenje svih mogućih negativnih emocija, misli, želja, osjeta. “Idealna ja” je uvijek pozitivna, nasmijana, dobronamjerna, darežljiva, empatična, puna ljubavi i prihvaćanja, miroljubiva, pametna, lijepa, uspješna. Kada budem emitirala u svijet jedino i samo cijeli taj spektar pozitive, sasvim je logično da će i svijet jednakom mjerom uzvratiti meni.

Da?

Činjenica je da bezbrojne tehnike nude upravo to i da one uglavnom dobro funkcioniraju. Samo ako upotrijebite ovu ili onu tehniku, ako se zamišljate ovako, vizualizirate onako, afirmirate tako, vaš pogled u sebe, a onda i u ogledalo (vanjski svijet) se neminovno mijenja. Čarolije se počnu događati baš kako je obećano, vrata vječne sreće pomalo se otvaraju. U to su se uvjerili milijuni ljudi i zato je dobilo toliku popularnost.

Ipak, postoji jedan problem s tim.
Dok smo tako lijepo zabavljeni stvaranjem onoga što smo mi zamislili da je savršenstvo, gubimo iz vida sve ostalo što u nama postoji. Možda vam to na prvu i ne zvuči tako strašno, odreknemo se dijela sebe da bismo dobili život iz bajke, tko bi bio tako lud da ne pristane na to!?
Pa… jednostavne prirodne zakonitosti nam govore da kad odrežeš komad nekog tijela s jedne strane, to tijelo gubi ravnotežu. Odricanjem od dijela sebe, onog koji nam se ne sviđa, koji nije lijep, mudar, plemenit, “duhovan”, ispadamo iz ravnoteže.

I kud već sama ta manjkavost izbacuje iz ravnoteže, dodatno nas opterećuje silna energija uložena u guranje tih nepriznatih dijelova osobnosti po skrivenim, čak i nama samima, nevidljivim mjestima svjesnosti. A sve na svijetu, pa tako i taj naš unutarnji svijet, teži ravnoteži. Jedini način da se vrati u ravnotežu je da opet postane čitav. Viđen. Priznat.
To ispadanje iz ravnoteže često prepoznamo tek kad se pojave simptomi bolesti ili kad nam se dogodi neka teška životna situacija.

Konačno dolazimo do tog važnog sastojka čarobnog napitka koji nas vodi željenom savršenstvu. Da bi svaki djelić nas bio viđen i priznat, potrebna je iskrenost. Razmislite o tome. Jeste li iskreni prema sebi kada se uvjeravate da vi niste ljubomorni kao vaša susjeda? Ili da niste škrti kao svekrva? Lijeni kao kolega s posla? Neoprezni kao onaj ludi vozač s kojim ste se neki dan svađali? Sebični? Glupi? Agresivni? Slobodno ubacite sve one osobine koje vas smetaju kod drugih. Sve što zamjerate drugima. Sve što vi nikad ne bi napravili ili bili. Što je jači vaš otpor prema tome, to je za vas važnije da budete iskreni prema sebi.

Ako budete dovoljno iskreni, pronaći ćete to u sebi. I time što ste to pronašli, osvijestili dijelić sebe kojeg prije niste vidjeli, napravili ste prvi korak prema savršenstvu. Savršeno nije ono što nosi (ljudskim očima) samo pozitivne značajke, savršeno je ono što se nalazi u ravnoteži. Da bi postojala ravnoteža, potreban je minus i plus, crno i bijelo.

Iskrenost vam omogućava prvu fazu vlastite tranformacije – prepoznavanje, viđenje. Možemo se mijenjati tek kad vidimo što je u nama. Na žalost, ovaj korak preskaču mnogi jer nije baš ugodan. Radije bi postigli promjenu bez tog uvida. Da, može biti nezgodno, pa čak i bolno, vidjeti u sebi nešto što smo osuđivali kod drugih. Ali s druge strane, jako je rasterećujuće. Više se ne mora trošiti energija na potiskivanje, više se ne mora projicirati u druge, više to ne vidite u svijetu oko sebe, to prestaje biti tema koja vas opterećuje.

Već to je dovoljno vrijedan razlog za iskrenost. A ako imate još malo mudrosti, otvoreno srce i … još poneki sastojak čarobnog napitka, pojavljuju se mogućnosti ostvarenja bogatstva života u savršenom sjaju!