Slušati, a ne čuti
Slušanje je tajna razumijevanja i prihvaćanja, učenja i evolucije. Kroz slušanje učimo nemjerljivo brže, dublje i cjelovitije nego na bilo koji drugi način.
U stanju slušanja potpuno smo otvoreni za iskustvo, za znanje i mudrost koje se nalaze svuda oko nas. Svako drvo, svaki potok, svaki kamen, svaki prolaznik, svako dijete može biti naš učitelj ako ćemo biti otvoreni slušati. Zato nije važno tko ili što nam govori, niti kako, nego je važno da smo mi dovoljno otvoreni i spremni slušati bez prosuđivanja, davanja mišljenja, procjene, kritike ili pohvale. Značenje koje dajemo onome što čujemo je tumačenje našeg uma, koji je sam po sebi ograničen. Ako ne dajemo nikakvo značenje, ako samo slušamo, um nam je otvoren za novo, za ono što on ne može pojmiti niti objasniti, a opet, događa se razumijevanje.
Bitna je razlika u tome kada nešto čujemo i kada slušamo – čujemo umom, a slušamo otvorenim srcem. Kad čujemo, dali smo svoje značenje, zauzeli smo stav i time gubimo priliku za učenje. Znanja i mogućnosti koje nam svijet nudi su beskrajne, samo naš um to ne vidi. Um nema kapacitet za beskraj, ali zato srce otvara i ta vrata.
Da bi dobili mudrost, da bi dobili iscjeljenje, da bi pomogli drugome, da bi bili uspješni i kreativni, da bi došli do samospoznaje, trebamo samo otvoriti srce i slušati!