Sve što nosite u sebi…

Sve što nosite u sebi, vaše je bogatstvo. Svaki osjet, misao, osjećaj. Sve u vama želi biti življeno. Dopuštate li to? Ili ste se zatvorili u kutiju i hodate po svijetu lišeni bogatstva koje nosite u njoj?
Vidim ljude koji žive djelić života, uporno se čvrsto zatvarajući u svoju kutijicu, čim malo bljesne njezina unutrašnjost. Tiskaju njezina vratašca ako ih slučajno odškrinu, krpaju rupice ako iz nje počne ispadati sve što skrivaju.

Sadržaj kutijice je toliko bogat da je zastrašujuć, njegova je snaga golema jer u sebi nosi, ni manje ni više, nego život sam. A život je …ah tako pun, svega pun! Radosti i boli, sreće i tuge, snage i ranjivosti, akcije i pasivnosti, mira i uznemirenosti, pameti i gluposti, nježnosti i grubosti, uspjeha i neuspjeha, ispravnih i neispravnih poteza, opijenosti i tuposti, razigranosti i dosade… svega tu ima. Sve to čini život šarenim, bogatim i ispunjenim. Odricanjem jednoga, odrekli smo se i drugoga. Želite li život u kojem ste se odrekli svih darova koje ste dobili? Kakav je to život i je li zaista vrijedan živjenja?

Zbog straha od onoga što se nekom neobičnom greškom ljudskog uma proglasi negativnim i lošim, čovjek se odrekne tog dijela sebe. Ocrni ga i osudi na vječno skrivanje od sebe i svijeta, da ne bi bio viđen i doživljen. Tada se događa nešto što taj ljudski um nije predvidio. Ne dozvoljavajući sebi doživjeti ono što mu se ne sviđa, prestaje doživljavati i ono što mu se sviđa. Ako nisam spremna na neuspjeh, neću doživjeti ni uspjeh. Ako nisam spremna za bol, neću doživjeti ni radost. Ako nisam spremna biti glupa, neću nikad ništa novo naučiti. Ako nisam spremna na dosadu, tupost, pasivnost, neću doživjeti ni razigranost, opijenost, akciju. Ako si ne dozvolim ranjivost, nikad neću upoznati svoju snagu.

Ravnoteže mora biti. Ne zato što to negdje piše, nego zato što je to jednostavan prirodni zakon. Koliko si dopuštam prepoznati ‘negativnog’ u sebi, toliko će se pojaviti i ‘pozitivnog’. Pitanje je samo koliko toga želite u životu. Želite li mlak i bezukusan život? Želite li ga tiskati u kutijicu i susprezati njegovu moć? Možete. Neko vrijeme. Možete živjeti na pola, možete se žaliti da vam je život siv. Možete se čak i pomiriti s tim.

Ali, srećom, priroda života je drugačija. Sila života je jača. Pobrinut će se da životno iskustvo bude cjelovito, da život bude življen, da ono što sakrivamo izviri van, da bude viđeno. Da bude voljeno!
Život će naći načina da prodrma tu vašu kutijicu i oslabi vaš stisak. Prije ili kasnije, izvirit će van sve što skrivate. Ako niste spremni na to, vjerojatno vam to baš i neće biti ugodno. Možete se opirati i time si otežati proces. Možete biti iskreni i pogledati unutra. Možda vam bude bolno, možda vam se u prvom trenutku neće svidjeti što vidite jer ste sami sebe uvjerili da to tako ne bi trebalo biti, ali obećajem vam, ako otvorite um i srce, prepoznat ćete unutarnje bogatstvo. Ono je tu, sjajno, blistavo i prekrasno, uvijek bilo i bit će. Sve što trebate je vidjeti ga.

Kao homeopatkinja, svoj posao doživljavam kao blagoslov jer imam tu privilegiju da svakodnevno potičem i svjedočim otvaranju mnogih vrata i vidim šarenilo koje se skriva iza njih. Nema mi ništa ljepše i iskrenije od osobe koja je zavirila unutra i otkrila nešto novo, što prije nije vidjela. Sa svakim novim pogledom unutra, unosimo više svjetla u neprepoznato, postajemo cjelovitiji, zdraviji i više smo u ljubavi sa sobom i svime oko sebe. Zato je već i sama homeopatska konzultacija iscjeljujuća, dok homeopatskim sredstvom uklanjamo potrebu za odricanjem od onoga što jeste naša priroda, a to je zdrav i ispunjen život.