Što se desi sa životom ovog mrava kada osvijesti da su granice koje vidi imaginarne?
Jednako kao i ovaj mrav, ljudska bića žive život unutar svojih zamišljenih ograničenja, potpuno vjerujući da su ona stvarna i zbog toga slijepa za sve ono što se nalazi izvan njih.
Često i kad ugledamo nešto malo izvan toga kruga, bojimo se izaći iz njega jer vjerujemo da su prepreke prevelike, da je preriskantno izlaziti jer nam se svakakve nepredviđene okolnosti mogu dogoditi, jer nam je sigurnije biti tu gdje jesmo.
Oni malo hrabriji trude se izaći iz tzv. komfort zone, pa se suočavaju sa izazovima, osvještavaju gdje su im granice i pomiču ih. To sasvim sigurno daje novu kvalitetu života, pa postajemo sretniji, uspješniji, pametniji, zadovoljniji. Ipak, to ne znači da smo obrisali onu zamišljenu crtu, samo smo je pomaknuli malo šire, pa imamo malo bolji pogled, malo se šire krećemo i više uživamo, ali još smo uvijek ograničeni.
Granice nosimo u sebi. One nisu izvan nas, one nam nisu zadane ni stvarne, one su samo prepreka naše svijesti. Sami smo ih sebi nametnuli i povjerovali u njih. U beskonačnom svemiru, beskonačnih mogućnosti, mi ljudi vjerujemo u istinitost svojih ograničavajućih misli i čula jer ne percipiramo izvan njih, a koliko nam je percepcija subjektivna možemo se uvjeriti bilo kojom optičkom varkom. Kad smo nešto “vidjeli na svoje oči”, “čuli na svoje uši” ili “doživjeli na svojoj koži”, teško nam je povjerovati da se radi o našem doživljaju, a ne objektivnoj stvarnosti.
Svatko od nas nosi svoj sklop uvjerenja, svoju ideju o tome kakav je svijet unutar te zamišljene crte i to je naša matrica. Svima nam je zajednička činjenica da živimo prema matrici, ali to kakva je ona je vrlo individualno. Homeopatija upravo tu vrstu individualnosti stavlja u centar zanimanja.
Potpuno vjerujući u vlastiti doživljaj stvarnosti, mi prilagođavamo život toj matrici. Što smo je nesvjesniji, to nas ona više sputava, to nam više sužava životno iskustvo i mogućnosti. To se dešava kroz razne simptome bolesti koji su u skladu s našom matricom. U homeopatskoj konzultaciji, istražujući simptome, putujemo kroz nesvjesna područja ljudskoga bića otkrivajući zakonitosti matrice kojoj se prilagođavamo. Homeopatsko sredstvo koje rezonira s tom matricom, pomaže nam da je osvijestimo i “izblijedimo”. Čim zamišljena matrica izgubi svoje jasne granice, prestajemo se prilagođavati životu unutar nje, a pošto se upravo ta prilagodba manifestira kroz simtome bolesti, oni postupno nestaju i živimo slobodnije i kreativnije.
Kada bi naš mrav shvatio da je crta samo običan trag na papiru, imao bi mogućnost otići. Kada bi čovjek shvatio da je sve što ga ograničava samo njegova misao, spektakularno bi mu se proširio obzor života. Iako čovjek ne može doživjeti beskonačnost, može djelovati i živjeti iz beskonačnosti. Slobodnim protokom vitalne sile bez guste magle vlastite matrice dopuštamo beskonačnosti da djeluje kroz nas. Tada naš ljudski um prestaje biti kreator našeg života i postaje alatka kojim se život služi da bi kreirao sam sebe.