Menu

homeopatija

usmjerena svjesnost

Homeopatska konzultacija je prilika za uvid u to kako doživljavamo svoju stvarnost i još važnije, to je prilika da tu stvarnost promijenimo. U svom sam radu nebrojeno puta svjedočila procesima u kojima osoba svjesno uđe duboko u izvor onoga što joj stvara tegobu da bi je već u roku od nekoliko minuta transformirala iz nelagode u potpuno ugodno i mirno stanje. Iako se dogodi u svega nekoliko minuta, učinak takvog procesa je dubok i trajan.

Iskustvo koje se na takav način proživi ostaje utisnuto u našu svjesnost i tako se otvara mogućnost drugačijeg sagledavanja vlastite situacije, a posljedično i drugačije reakcije na nju. Ono što nas je uznemiravalo ili izazivalo strah, može postati nešto s čim ćemo se suočavati s lakoćom ili uz pozitivno uzbuđenje. Iako se vanjske situacije nisu promijenile, promijenio se naš doživljaj, stvorio se novi pogled na njih, zauzimamo sasvim drugačiji stav i rezultat – ono kako se mi osjećamo – je potpuno nov i svjež.

Kada ovo razumijemo, jasno nam je da unutarnjim promjenama, stvaramo podlogu za promjene u onome što nazivamo vanjskom stvarnošću. Drugačiji unutarnji stav donosi drugačija djelovanja, ona donose drugačije rezultate, stvaraju se drugačija iskustva i život nam se mijenja.

Osnovni alat za postizanje ovako dubokih i učinkovitih promjena je usmjerena svjesnost. Vrlo jednostavna, a iznimno moćna metoda. Usmjeravanje pažnje s potpunim prihvaćanjem onoga što će se pojaviti vodi nas sve dublje u vlastitu podsvijest u koju smo pospremili sve ono što nam je nepoželjno i neprihvatljivo iz bilo kojeg razloga. Samim činom ulaska svjesnosti u područje onoga što je do tog trenutka bilo skriveno u podsvijest, dobivamo mogućnost zacijeliti taj dio sebe.

Tijekom takvog unutarnjeg putovanja možemo ući u područje izvan racionalnog uma do kojeg drugačije ne bi mogli doći. Često se pitamo otkud su se pojavile takve misli, jer nikad prije nismo o tome razmišljali na taj način. Koliko god nam se činile besmislene ili nelogične, te misli, osjeti i doživljaji su već dio nas. Kada se homeopatsko sredstvo odredi iz te točke nelogičnog uma, ono ima moć potaknuti našu prirodnu sklonost iscjeljenju i postizanju unutarnjeg mira i životne radosti.

Njihovo pojavljivanje u našoj svjesnosti ima iscjeljujući učinak ako ih primimo bez osude. U tom trenutku, razliku između stvaranja novih rana i iscjeljenja čine prihvaćanje i ljubav, pa je zato od velike važnosti stvoriti klimu u kojoj se s jednakom ljubavlju prihvaća i poštuje sve što se pojavi. Uz homeopatsko sredstvo određeno na osnovu dobivene slike, sve životne lekcije, svi osjeti i senzacije su dobro došli i prihvaćaju se sa zahvalnošću i dubokim uvidom o njihovoj pravoj prirodi. Kada nestane otpor, konačno se prepuštamo i dopuštamo si biti vođeni u smjeru ostvarenja životne zadaće, unutarnjeg mira, zdravlja i blagostanja. Simptomi koji su nastali kao posljedica unutarnjeg neprihvaćanja i necjelovitosti, nestaju jer se više nemaju potrebu pojavljivati.

5 rjesenja

U besplatnoj e-knjizi 5 homeopatskih rješenja za 5 problema s kojima se susreće svaka mama pronaći ćete upute kako uspješno ukloniti tegobe u 5 situacija koje se redovito pojavljuju u svakoj obitelji, koja su to homeopatska sredstva gotovo sigurno potrebna u kućnoj ljekarni, te kada i kako ih možete primijeniti.

 [PDF] 5 homeopatskih rješenja za 5 problema s kojima se susreće svaka mama

night-photograph-2183637_1280

Nedavno sam jednom prijatelju opisivala terapijski učinak otkrivanja podsvjesnih obrazaca koji upravljaju našim životom. Iskreno mi je odgovorio da ga je toga strah.

Hvala na iskrenosti prijatelju, ali zaista nema razloga za to. Potrebna je određena hrabrost i snaga za pogledati ono što jeste, bez celofana, jer otkrivanje vlastite sjenke može biti nelagodno ako nisi tome vičan i nemaš podrške. Ipak, vjeruj mi, sakrivanje, prvo od sebe, pa onda od svijeta, ogromnog dijela svoje svijesti je daleko teži poduhvat.

Nije ti potrebno veliko znanje o strukturi ličnosti da bi bio upoznat s tim da uz sve ono što znaš o sebi, nosiš ogromnu količinu nesvjesnih zapisa koji iz sjene rukovode tvojim životom. U nesvjesno je gurnuto sve ono što nisi htio ili mogao vidjeti i doživjeti kao svoje, svako iskustvo, osjećaj, svaka rana ili osobina koji su ti prebolni ili jednostavno neprihvatljivi iz bilo kojeg razloga. Neću sada ulaziti u mehanizme i razloge stvaranja nesvjesnog, velika je to tema, sada želim govoriti o tome da nesvjesno postoji, da ono neće nestati ako se dovoljno dugo praviš da ga nema i da ono neće ništa manje utjecati na tvoj život ako ga ne gledaš. Dapače, upravo je suprotno.

Za ostavljanje nesvjesnog nesvjesnim je, prijatelju moj, potrebna luđa hrabrost nego beskompromisno uranjanje u njega. Nositi kroz život golemi dio sebe skriven u tami nije nimalo jednostavno, iako je upravo to ono što većina ljudi radi. Ta većina ljudi vjeruje da su iskustva i situacije s kojima se svakodnevno susreću, nasumično nabacani u njihov život i da oni na to nemaju nikakvog utjecaja. Čak ni kad im se opetovano ponavljaju isti obrasci u različitim segmentima života i različitim periodima života, ne shvaćaju da prate puteve koje pokušavaju zatrpati. I što ih više pokušavaju zatrpati, to više ostaju zarobljenima u njima, pa ponavljaju iskustva kojih se žele riješiti i nije im jasno zašto im se to OPET dešava.

I dok naivno pokušavaš problem riješiti kao dvogodišnjak koji misli da ga nitko ne vidi ako pokrije oči, život u tebi nosi beskrajnu mudrost i, htio ti to ili ne, istinu. Tendencija života nije polovično bivanje nego cjelovitost. Odabrao si polovicu života koja ti se sviđa (točnije bi bilo reći djelić, ali ajde, pola bolje zvuči), a drugu gurnuo u zapećak svijesti, dok život želi biti čitav. Nije baš da možeš kontrirati mudrosti života, odnos snaga je jasan svakome tko utroši sekundu razmišljanja o tome. Koliko god se trudio biti polovica koja ti se sviđa, život će se potruditi pokazati svu svoju veličinu. U cijelosti. Velikodušno će ti podariti situacije koje bi ti trebale pomoći unijeti svjetlo u tvoju tamu. Ako si dovoljno mudar, iskoristit ćeš svaku priliku. Ako nisi, dobit ćeš svaki put novu priliku, s tim da će s vremenom, prilike biti sve teže ignorirati. Ako ti nije smetalo lagano gurkanje, slijedeći put ćeš dobiti udarac, ako ni tad ne želiš vidjeti… pa arsenal životnih izazova je zaista velik. Jednom ćeš shvatiti da ti je vrijeme popričati sa životom u sebi. Upoznati dijelove svijesti koje si napravedno proglasio nevidljivim protivnicima. Dati im dužnu pažnju, razumijevanje, prihvaćanje i na kraju ljubav.

Upoznavanje podsvijesti može biti neugodan proces i valjda je to razlog zašto bježiš od toga. Ali vjeruj mi, puno je neugodnije živjeti s mrakom na leđma. Valjda ti je jasno da sve to što je u mraku, postoji u tebi, bez obzira na to što si navukao zavjese. Jasno ti je da će ti to što je skriveno, privući još istog tog u tvoj život, ponovno i ponovno? Nije li te strah poznavati zakon privlačnosti, a ne poznavati svoju podsvijest? Shvati da se trenutno bojiš svjetla, a ne mraka. Bojiš se uperiti svjetlo u taj mrak, a zaboravljaš da sve što otkriješ u njemu, jednom kada to osvijetliš, više nije i ne može biti strašno. Oduzmi mraku moć zastrašivanja. Osvijesti skriveno. Toliko se ljepote krije u tebi. Granice tvojih mogućnosti su u čvrstim rukama nesvjesnih uvjerenja. Otkaži im poslušnost. Dopusti postojanje cjelovitog života. Ne stoj mu na putu. Taj otpor je bolan i besmislen. Samo mu dopusti da teče kroz tebe i dobit ćeš više od svega što si ikada poželio.

Znam da ti je pogled u mrak zastrašujuć. Meni je zastrašujuća pomisao da ga ne pogledam. I mogu ti reći da me je upoznavanje i prijateljevanje s njim obogatilo i iscijelilo. Imala sam sjajnu pomagačicu u tom procesu. Pomogla mi je vidjeti što sam sakrila od sebe. Vidjeti i voljeti život koji živi kroz mene. Pomogla mi je obrisati granice stvorene uvjerenjima jednog ograničenog Ja. Ublažila je neizbježne padove i uklonila trnje na putu. Zavidala rane. Dala mi mekoću i snagu. S njom sam postala vladarica i sluškinja života, ponosna i ponizna, zahvalna u davanju i primanju, protočna i upijajuća.

Homeopatija je moja pomagačica i ja sam pomagačica homeopatije. Kao homeopatkinja sam dobila dovoljno razumijevanja za sve što čujem iz kuteva svijesti koja se otkriva preda mnom, moći da ostanem s tim i ljubavi da pomognem transformirati bolest u zdravlje u najširem smislu. Dobila sam priliku svjedočiti unošenju svjetla u tamu podsvijesti i naučila da jedino ono osvijetljeno možemo transformirati. Homeopatija je svjetlo, blago i nježno, ali nevjerojatno moćno!

Prijatelju, želim ti svjetlo na putu shvaćanja da ni ti, sa baš svime što postoji u tebi, nisi ništa drugo do svjetlo samo!

vrh

Kao homeopatkinja često upotrebljavam ovaj termin, upotrebljavaju ga i mnogi oko mene, ali rekla bih da nam se poimanje toga što ono jeste i kako izgleda taj famozni cilj, podosta razlikuje. Želim to razjasniti jer kada ne prepoznajemo vrijednost onoga što nam je pred nosom (ili točnije rečeno, onoga što je unutar nas) nerealna očekivanja mogu, potpuno nepotrebno, odvesti u nezadovoljstvo.

S jedne strane primjećujem da neki banaliziraju pojam iscjeljenja, većinom oni koji prodaju razne ‘iscjeljujuće’ proizvode, pa izlječenje od neke bolesti proglašavaju isjcjeljenjem, a s druge strane ima i onih koji ga idealiziraju, zamišljajući da je to postizanje savršeno funkcionalnog tijela, vječno sretnog života i duhovnog napretka do samog prosvjetljenja. Iscjeljujuće sposobnosti se smještaju u ruke duhovnim učiteljima, pojedincima sa čudotvornim sposobostima ili se pripisuju raznim egzotičnim prozivodima. Duhovno tržište nudi i razne metode koje će navodno sasvim sigurno i nepogrešivo odvesti do savršenog zdravlja i trenutnog uklanjanja bilo kakve nelagode koja bi se mogla pojaviti. Malo toga ima veze s iscjeljenjem.


Sama riječ iscjeljenje govori o onome što ono donosi, a to je cjelovitost. Iscjeljenje obuhvaća osobu na svim razinama, što znači da se promjena događa na tjelesnoj, emocionalnoj, mentalnoj i duhovnoj razini. Ako je nešto dovelo do poboljšanja tjelesnih simptoma, ne dodirujući ostale dijelove sustava, to nije pomak prema iscjeljenju. Simptomi će se ili povući na neko vrijeme, pa vratiti ili će se premjestiti na drugu lokaciju. Isto vrijedi za bilo koji dio cjeline pojedinog ljudskog bića. Duhovni napredak donijet će ograničene rezultate ako su zanemareni tijelo, emocije i mental. Iscjeljenje je moguće samo ako uvažimo sve četiri razine i na svakoj postignemo ravnotežu. A da bi postojala ravnoteža, potrebni su polariteti.

Prirodno težimo zdravlju i sreći. Radije bi bili sretni nego tužni, ako možemo izbjeći bol, zašto je ne bi izbjegli, draži nam je uspjeh nego neuspjeh. Kada možemo birati, logično je da biramo pozitivno, ugodno, lijepo. Ali…možda ću vas razočarati, ali to nije iscjeljenje.

Cjelovitost donosi polaritete. Iscjeljenje ne uklanja nelagodu, jer nam je potrebna jednako kao i ugoda, ono daje sposobnost da se s njom nosimo. Da bi bili u ravnoteži, moramo doživjeti obje strane medalje, plus i minus, što nam se sviđa i što nam se ne sviđa. Nemojte sad prestati čitati ili još gore, odustati od puta prema iscjeljenju. Malo se toga može mjeriti s bogatstvom bivanja cjelovitim.


Često se dešava da blokiramo iskustva koja su nam teška, koja nam se ne sviđaju. Radije bi ih izbjegli negirajući njihovo postojanje jer su nam prebolni, prezahtjevni, ne osjećamo se sposobnima podnijeti ih. Radi se o mehanizmima zaštite, koji nam u nekom trenutku mogu pomoći da preživimo određenu stresnu situaciju, ali problem time nije riješen, nego ostavljen za kasnije, za trenutak kad ćemo se moći suočiti s njim. Pospremili smo ga negdje u unutrašnjost svoga bića, koje je tim činom prestalo živjeti dio svoje cjelovitosti. Kada bi to ostalo na tom jednom, malom komadiću nas, skrivenom našoj svijesti, vjerojatno ne bi ni osjetili, ali ovakav pothvat, jednom naučen, ponavljamo kroz život nebrojeno puta. Život nam daje cjelinu, a mi proživljavamo djelić ponunđenog. Taj djelić postaje naš svijet izvan kojeg ne vidimo. Ograničili smo se na komad stvarnosti i mislimo da je to sve ili izvan njega ne želimo.

Osim očiglednog problema, da ne doživljavamo puninu života, nego njegovu blijedu sliku koju smo nekako odredili našom, pojavljuje se još jedan. Zapravo, to nije problem, nego blagoslov, ali rijetki ga tako vide. Potisnuti komadići nas nisu zapravo nikud nestali, oni su i dalje tu i žele biti priznati i viđeni, žele dobiti pravo na postojanje i ljubav. Ako im ne damo zasluženu pažnju svojevoljno, bit ćemo prisiljeni na to prije ili kasnije. Život će osigurati priliku da vidimo nepriznati dio nas u punoj raskoši. Svaka životna poteškoća, svaka zdravstvena tegoba ima jedan cilj: da nam otkrije skriveni sadržaj vlastite sjene. Život nam govori. Tijelo nam govori. Mudro je slušati ih.

Jedini način stvarnog razrješavanja problema koje imamo, bilo kojeg problema, je vidjeti dio koji želi biti viđen. Ovo je ponekad bolno, ponekad samo nelagodno, a najčešće rasterećujuće. U pravilu se radi o procesu, prije nego o trenutku viđenja, iako je i to moguće. Potrebno je biti otvoren, iskren i, prema mom iskustvu, imati vodstvo i podršku osobe koja može vidjeti, čuti i ostati s onim što jeste, koja može usmjeriti pažnju na mjesta od kojih nesvjesno okrećemo glavu i povesti svijest u sredšte iz kojeg kreće priča u koju smo se upleli. Vješt homeopat poznaje puteve u nesvjesno i ako je osoba spremna, već kroz samu konzultaciju dolazi do iscjeljujućih uvida. Suočavanjem s matricom kojom je svijest ograničena, već tada, na prvoj konzultaciji, pokreće se proces širenja svijesti koja uz pomoć dobro odabranog homeopatskog sredstva biva potaknuta integrirati sve ono čega smo se nesvjesno odrekli. Uz homeopatiju će se to odvijati što je nježnije moguće.

Jedna od nuspojava tog procesa je nestanak simptoma koji su nas do homeopatije i doveli. I koliko god to bilo sjajno, jer zdravlje smatramo najdragocjenijim, pogotovo kad ga nemamo, iscjeljenje sa sobom nosi mnoge druge darove. Blokade nestaju pa smo sposobni osjetiti sve okuse života, kako god nam dolaze, potpuno i bez otpora. Odnosi postaju skladni jer smo sposobni vidjeti i voljeti prvo sebe, pa onda i ljude oko sebe bez predrasuda. Spontano počinjemo živjeti u skladu sa svojom životnom svrhom, pa postajemo kreativniji i uspješniji u svemu što radimo. Životne izazove prihvaćamo sa zahvalnošću umjesto da bježimo od njih. Sigurnost poznatoga više nije tako neophodna, pa je moguće iskoračiti na staze za koje prije nismo ni znali da postoje.

Sve to dobivamo zahvaljujući tome što smo pogledali, prihvatili i zavoljeli svaki kutak dijela stvarnosti kojeg zovemo sobom. Kao što rekoh, iscjeljenje nije savršeno funkcionalno tijelo, vječna sreća i duhovni napredak, ono je puno više od toga. U život donosi ni manje ni više nego – sve!

program

Promatrajući život svakog čovjeka vrlo brzo možemo uočiti pojave koje se ponavljaju i ako se tome dovoljno posvetimo, pronaći ćemo određeni uzorak. Taj uzorak možemo primijetiti na svakom polju ljudskog bića, od tjelesnog, preko emocionalnog i mentalnog do duševnog. Možemo ga primijetiti u svim periodima života, u svjesnom i nesvjesnom, u “pozitivnoj” i “negativnoj” strani osobnosti, u zdravlju i bolesti. Taj obrazac oblikuje ljudima život, sve što se pojavi, uklapa se u njega. Svaka misao, potreba, želja, namjera, motivacija, uspjeh ili neuspjeh, prebivaju u njemu. Nema prijemčivosti ni za što izvan njega.

Kao da su programirani nevidljivom rukom, ljudi se kreću unutar svog programa, najčešće potpuno slijepi za njega. Oni sretniji i svjesniji uočavaju ga i trude se proniknuti u njega, razotkriti ga i izvlačenjem na svjetlo svijesti, promijeniti poneki kôd programa koji im se ne sviđa. Uglavnom, svi hodaju prateći dobro utabane staze svoga programa, ni ne pomišljajući na mogućnost postojanja drugih, nepoznatih puteva.

Mnogi terapeuti i iscjelitelji otkrili su koliki značaj program unutar kojeg se kreće naša svijest, ima za zdravlje čovjeka. Kôd tog programa, prije ili kasnije, izrazit će se kroz simptome koji će jasno govoriti o stanju svijesti toga čovjeka. Slušati i tumačiti simptome može biti vrlo korisno. Ako je osoba dovoljno otvorena, ima mogućnost otkriti što se krije u nevidljivim predjelima nesvjesnog.

Sljedeće pitanje koje se postavlja je: kada izvučem nesvjesno u svjesno, što ću s tim?

Neki su zgodno zbrojili 2 i 2, pa shvatili da program koji nas je doveo u situaciju koju želimo promijeniti (bolest, loši odnosi, poslovni problemi, bilo što što nam se ne sviđa), vrlo jednostavno mijenjamo u novu, poboljšanu verziju programa, koja će raditi brže, bolje, uspješnije i kreirati nam život prateći neke nove, ljepše staze. Na raspolaganju stoje mnogi alati: afirmacije, vizualizacije, hipnoterapije, razne aktivacije i reprogramiranja, neki vrlo sofisticirani, neki jednostavni, neke koristi svatko sam za sebe, neke koriste terapeuti, neki čak uključuju i strojeve. Svi ti alati imaju potencijal poboljšati kvalitetu života pojedinca jer im je osnovna postavka točna. Svaki problem neke osobe, nastao je kao rezultat programa koji ta osoba živi. Svi oni imaju jedan zajednički cilj – promijeniti program! I zaista su vrlo često uspješni. Novi program donosi neke značajne promjene, nove mogućnosti i ostvarenja.

Ali…naravno da tu postoji jedan ali…

Koliko god uspješni, učinkoviti i blistavi rezultati takve promjene bili, ostaje bolna činjenica da je svijest opet programirana. Prije ili kasnije, pojavit će se novi simptomi zasićenja, nešto će početi štekati, kôd programa će se opet izlizati. Opet će se pojaviti potreba za promjenama. Nakon mnogih prepravki, nadogradnji i isprobavanja novih programa, doći će vrijeme kada niti jedan program više neće biti prihvatljiv, ne zato što nije dovoljno dobar ili koristan, nego zato što samo njegovo postojanje žulja. Tada je jedina opcija brisanje.

Na žalost, za ovu vrstu brisanja, tipka delete ne postoji. Potreban je dubok i iskren zahvat. Nije baš jednostavan jer navika nadogradnje umjesto razgradnje je toliko ukorijenjena da se čini nemogućom. Ipak, program je moguće obrisati! Kôd po kôd, dok se potpuno ne raspadne.

Taj raspad nije bezbolan, ali suprotno od onoga što se očekuje od jednog raspada, donosi miris slobodnog življenja. Više ne postoji jedna, dvije ili deset mogućnosti koje program poznaje. Niti postoji potreba za odabirom ovog umjesto onog puta. Nema čak ni namjere, očekivanja ili traženja. Misli ne prate kodove. Kada ništa ne o(p)stane, pojavi se SVE. Pojavi se život vrijedan življenja. Slobodna svijest se može izraziti na bilo koji način jer nema više ničega što ju ograničava.

Već sam puno puta pisala o tome da homeopatija briše obrasce koji su doveli do bolesti. Međutim, ne radi se samo o promjeni iz bolesnog u zdravo. Ta promjena je zgodna nuspojava. Najznačajniji učinak homeopatije je upravo u njenoj moći da oslabi taj obrazac, da otvori poneku pukotinu i omogući pogled izvan njega. Tek tada, kada vidimo da je to moguće, možda, možemo biti spremni otpustiti sidro koje drži sve dijelove programa na okupu.

bolest

Svako biće sebe i svijet oko sebe doživljava na samo sebi svojstven način. Svaku situaciju u kojoj se nalazimo, tumačimo na način koji rezonira s našim dosadašnjim životnim iskustvom i reagiramo ovisno o tome kako smo situaciju protumačili. Organizam zauzima određeni stav, na način da što uspješnije prevlada izazove s kojima se susreće. Problem nastaje zato što taj stav nije odgovor na situaciju kakva ona jeste, nego na naš osobni doživljaj te situacije. Tijelo, um i emocije se prilagođavaju toj stvarnosti koju smo protumačili i oblikovali mi sami, svojim doživljajem.

Bolest je stav koji organizam zauzima da bi preživio u situaciji kakvom je on vidi. Svaki simptom, bilo na fizičkoj, emocionalnoj ili mentalnoj razini, rezultat je tog našeg individualnog, jedinstvenog, ali iskrivljenog doživljaja stvarnosti.

Homeopatsko sredstvo je usmjereno na naš iskrivljeni doživljaj stvarnosti na dubokoj razini, a ne samo na simptome koje imamo jer su oni tek izraz onoga što doživljavamo. Kada osoba promijeni svoj doživljaj, simptomi nestaju sami od sebe. Obzirom da je naš unutrašnji doživljaj ono što oblikuje našu stvarnost, promjene postignute na toj razini, smatraju se iscjeljujućima.

fraktali

“My life seemed to be a series od events and accidents. Yet when I look back, I see a pattern.”  Benoit B. Mandelbrot

Život je niz fraktala. Ponavljaju se obrasci, nekih smo svjesni, neke vidimo tek gledajući unatrag. Obrazac kojeg živimo može nam se sviđati ili ne, možemo pokušati uljepšati taj svoj obrazac, možemo prijeći u drugi polaritet istog obrasca, ali možemo li izaći iz obrasca? Biste li željeli izaći? I zašto bi to uopće poželjeli?

Obrazac kojeg živimo je ono što nas odvaja od cjelovitosti. Kada pratimo obrazac, ograničeni smo na iskustva unutar njega. Sva iskustva izvan njega su nam nedostupna.

Homeopatsko sredstvo je obrazac izvorne supstance. Kada je taj obrazac sličan našem, homeopatsko sredstvo ga može izblijediti. Koliko je duboko prepoznat obrazac, toliko duboko je djelovanje homeopatije. Ona ima moć promijeniti jedan djelić ili cijelu sliku. To, naravno, uvijek ovisi o nama i našoj spremnosti za to.

svijest

Svijest se izražava kroz naše tijelo, um i emocije. Bolest je uvijek izraz neravnoteže na razini svijesti. Kada ne želimo neko iskustvo, kada potisnemo dio sebe, dolazi do neravnoteže, izgubili smo cjelovitost. Da bi nam pomoglo to uvidjeti, tijelo stvara simptome. Oni ukazuju na to da postoji dio nas koji nije slobodan.

Uklanjanjem simptoma, na bilo koji način, onemogućujemo ispoljavanje onoga što se događa u svijesti. To nas ne vodi rješenju problema jer će se simptomi vratiti još jači i dublji, pa zato ne treba sprječavati pojavu simptoma, nego njihovu pojavu učiniti nepotrebnom. Znači da pogled trebamo okrenuti dublje, trebamo razumjeti na što nam ukazuje simptom, a to je uvijek stanje svijesti.

Homeopatija briše obrasce kojima smo ograničili svoju svijest. Izlaskom iz obrasca koji nas je doveo u bolesno stanje organizam više neće imati potrebe stvarati simptome. Homeopatija širi našu svjesnost, a širenje svjesnosti je jedini put ka iscjeljenju.

Što se desi sa životom ovog mrava kada osvijesti da su granice koje vidi imaginarne?
Jednako kao i ovaj mrav, ljudska bića žive život unutar svojih zamišljenih ograničenja, potpuno vjerujući da su ona stvarna i zbog toga slijepa za sve ono što se nalazi izvan njih.

Često i kad ugledamo nešto malo izvan toga kruga, bojimo se izaći iz njega jer vjerujemo da su prepreke prevelike, da je preriskantno izlaziti jer nam se svakakve nepredviđene okolnosti mogu dogoditi, jer nam je sigurnije biti tu gdje jesmo.

Oni malo hrabriji trude se izaći iz tzv. komfort zone, pa se suočavaju sa izazovima, osvještavaju gdje su im granice i pomiču ih. To sasvim sigurno daje novu kvalitetu života, pa postajemo sretniji, uspješniji, pametniji, zadovoljniji. Ipak, to ne znači da smo obrisali onu zamišljenu crtu, samo smo je pomaknuli malo šire, pa imamo malo bolji pogled, malo se šire krećemo i više uživamo, ali još smo uvijek ograničeni.

Granice nosimo u sebi. One nisu izvan nas, one nam nisu zadane ni stvarne, one su samo prepreka naše svijesti. Sami smo ih sebi nametnuli i povjerovali u njih. U beskonačnom svemiru, beskonačnih mogućnosti, mi ljudi vjerujemo u istinitost svojih ograničavajućih misli i čula jer ne percipiramo izvan njih, a koliko nam je percepcija subjektivna možemo se uvjeriti bilo kojom optičkom varkom. Kad smo nešto “vidjeli na svoje oči”, “čuli na svoje uši” ili “doživjeli na svojoj koži”, teško nam je povjerovati da se radi o našem doživljaju, a ne objektivnoj stvarnosti.

Svatko od nas nosi svoj sklop uvjerenja, svoju ideju o tome kakav je svijet unutar te zamišljene crte i to je naša matrica. Svima nam je zajednička činjenica da živimo prema matrici, ali to kakva je ona je vrlo individualno. Homeopatija upravo tu vrstu individualnosti stavlja u centar zanimanja.

Potpuno vjerujući u vlastiti doživljaj stvarnosti, mi prilagođavamo život toj matrici. Što smo je nesvjesniji, to nas ona više sputava, to nam više sužava životno iskustvo i mogućnosti. To se dešava kroz razne simptome bolesti koji su u skladu s našom matricom. U homeopatskoj konzultaciji, istražujući simptome, putujemo kroz nesvjesna područja ljudskoga bića otkrivajući zakonitosti matrice kojoj se prilagođavamo. Homeopatsko sredstvo koje rezonira s tom matricom, pomaže nam da je osvijestimo i “izblijedimo”. Čim zamišljena matrica izgubi svoje jasne granice, prestajemo se prilagođavati životu unutar nje, a pošto se upravo ta prilagodba manifestira kroz simtome bolesti, oni postupno nestaju i živimo slobodnije i kreativnije.

Kada bi naš mrav shvatio da je crta samo običan trag na papiru, imao bi mogućnost otići. Kada bi čovjek shvatio da je sve što ga ograničava samo njegova misao, spektakularno bi mu se proširio obzor života. Iako čovjek ne može doživjeti beskonačnost, može djelovati i živjeti iz beskonačnosti. Slobodnim protokom vitalne sile bez guste magle vlastite matrice dopuštamo beskonačnosti da djeluje kroz nas. Tada naš ljudski um prestaje biti kreator našeg života i postaje alatka kojim se život služi da bi kreirao sam sebe.