Menu

sloboda

program

Promatrajući život svakog čovjeka vrlo brzo možemo uočiti pojave koje se ponavljaju i ako se tome dovoljno posvetimo, pronaći ćemo određeni uzorak. Taj uzorak možemo primijetiti na svakom polju ljudskog bića, od tjelesnog, preko emocionalnog i mentalnog do duševnog. Možemo ga primijetiti u svim periodima života, u svjesnom i nesvjesnom, u “pozitivnoj” i “negativnoj” strani osobnosti, u zdravlju i bolesti. Taj obrazac oblikuje ljudima život, sve što se pojavi, uklapa se u njega. Svaka misao, potreba, želja, namjera, motivacija, uspjeh ili neuspjeh, prebivaju u njemu. Nema prijemčivosti ni za što izvan njega.

Kao da su programirani nevidljivom rukom, ljudi se kreću unutar svog programa, najčešće potpuno slijepi za njega. Oni sretniji i svjesniji uočavaju ga i trude se proniknuti u njega, razotkriti ga i izvlačenjem na svjetlo svijesti, promijeniti poneki kôd programa koji im se ne sviđa. Uglavnom, svi hodaju prateći dobro utabane staze svoga programa, ni ne pomišljajući na mogućnost postojanja drugih, nepoznatih puteva.

Mnogi terapeuti i iscjelitelji otkrili su koliki značaj program unutar kojeg se kreće naša svijest, ima za zdravlje čovjeka. Kôd tog programa, prije ili kasnije, izrazit će se kroz simptome koji će jasno govoriti o stanju svijesti toga čovjeka. Slušati i tumačiti simptome može biti vrlo korisno. Ako je osoba dovoljno otvorena, ima mogućnost otkriti što se krije u nevidljivim predjelima nesvjesnog.

Sljedeće pitanje koje se postavlja je: kada izvučem nesvjesno u svjesno, što ću s tim?

Neki su zgodno zbrojili 2 i 2, pa shvatili da program koji nas je doveo u situaciju koju želimo promijeniti (bolest, loši odnosi, poslovni problemi, bilo što što nam se ne sviđa), vrlo jednostavno mijenjamo u novu, poboljšanu verziju programa, koja će raditi brže, bolje, uspješnije i kreirati nam život prateći neke nove, ljepše staze. Na raspolaganju stoje mnogi alati: afirmacije, vizualizacije, hipnoterapije, razne aktivacije i reprogramiranja, neki vrlo sofisticirani, neki jednostavni, neke koristi svatko sam za sebe, neke koriste terapeuti, neki čak uključuju i strojeve. Svi ti alati imaju potencijal poboljšati kvalitetu života pojedinca jer im je osnovna postavka točna. Svaki problem neke osobe, nastao je kao rezultat programa koji ta osoba živi. Svi oni imaju jedan zajednički cilj – promijeniti program! I zaista su vrlo često uspješni. Novi program donosi neke značajne promjene, nove mogućnosti i ostvarenja.

Ali…naravno da tu postoji jedan ali…

Koliko god uspješni, učinkoviti i blistavi rezultati takve promjene bili, ostaje bolna činjenica da je svijest opet programirana. Prije ili kasnije, pojavit će se novi simptomi zasićenja, nešto će početi štekati, kôd programa će se opet izlizati. Opet će se pojaviti potreba za promjenama. Nakon mnogih prepravki, nadogradnji i isprobavanja novih programa, doći će vrijeme kada niti jedan program više neće biti prihvatljiv, ne zato što nije dovoljno dobar ili koristan, nego zato što samo njegovo postojanje žulja. Tada je jedina opcija brisanje.

Na žalost, za ovu vrstu brisanja, tipka delete ne postoji. Potreban je dubok i iskren zahvat. Nije baš jednostavan jer navika nadogradnje umjesto razgradnje je toliko ukorijenjena da se čini nemogućom. Ipak, program je moguće obrisati! Kôd po kôd, dok se potpuno ne raspadne.

Taj raspad nije bezbolan, ali suprotno od onoga što se očekuje od jednog raspada, donosi miris slobodnog življenja. Više ne postoji jedna, dvije ili deset mogućnosti koje program poznaje. Niti postoji potreba za odabirom ovog umjesto onog puta. Nema čak ni namjere, očekivanja ili traženja. Misli ne prate kodove. Kada ništa ne o(p)stane, pojavi se SVE. Pojavi se život vrijedan življenja. Slobodna svijest se može izraziti na bilo koji način jer nema više ničega što ju ograničava.

Već sam puno puta pisala o tome da homeopatija briše obrasce koji su doveli do bolesti. Međutim, ne radi se samo o promjeni iz bolesnog u zdravo. Ta promjena je zgodna nuspojava. Najznačajniji učinak homeopatije je upravo u njenoj moći da oslabi taj obrazac, da otvori poneku pukotinu i omogući pogled izvan njega. Tek tada, kada vidimo da je to moguće, možda, možemo biti spremni otpustiti sidro koje drži sve dijelove programa na okupu.

fraktali

“My life seemed to be a series od events and accidents. Yet when I look back, I see a pattern.”  Benoit B. Mandelbrot

Život je niz fraktala. Ponavljaju se obrasci, nekih smo svjesni, neke vidimo tek gledajući unatrag. Obrazac kojeg živimo može nam se sviđati ili ne, možemo pokušati uljepšati taj svoj obrazac, možemo prijeći u drugi polaritet istog obrasca, ali možemo li izaći iz obrasca? Biste li željeli izaći? I zašto bi to uopće poželjeli?

Obrazac kojeg živimo je ono što nas odvaja od cjelovitosti. Kada pratimo obrazac, ograničeni smo na iskustva unutar njega. Sva iskustva izvan njega su nam nedostupna.

Homeopatsko sredstvo je obrazac izvorne supstance. Kada je taj obrazac sličan našem, homeopatsko sredstvo ga može izblijediti. Koliko je duboko prepoznat obrazac, toliko duboko je djelovanje homeopatije. Ona ima moć promijeniti jedan djelić ili cijelu sliku. To, naravno, uvijek ovisi o nama i našoj spremnosti za to.

svijest

Svijest se izražava kroz naše tijelo, um i emocije. Bolest je uvijek izraz neravnoteže na razini svijesti. Kada ne želimo neko iskustvo, kada potisnemo dio sebe, dolazi do neravnoteže, izgubili smo cjelovitost. Da bi nam pomoglo to uvidjeti, tijelo stvara simptome. Oni ukazuju na to da postoji dio nas koji nije slobodan.

Uklanjanjem simptoma, na bilo koji način, onemogućujemo ispoljavanje onoga što se događa u svijesti. To nas ne vodi rješenju problema jer će se simptomi vratiti još jači i dublji, pa zato ne treba sprječavati pojavu simptoma, nego njihovu pojavu učiniti nepotrebnom. Znači da pogled trebamo okrenuti dublje, trebamo razumjeti na što nam ukazuje simptom, a to je uvijek stanje svijesti.

Homeopatija briše obrasce kojima smo ograničili svoju svijest. Izlaskom iz obrasca koji nas je doveo u bolesno stanje organizam više neće imati potrebe stvarati simptome. Homeopatija širi našu svjesnost, a širenje svjesnosti je jedini put ka iscjeljenju.

Što se desi sa životom ovog mrava kada osvijesti da su granice koje vidi imaginarne?
Jednako kao i ovaj mrav, ljudska bića žive život unutar svojih zamišljenih ograničenja, potpuno vjerujući da su ona stvarna i zbog toga slijepa za sve ono što se nalazi izvan njih.

Često i kad ugledamo nešto malo izvan toga kruga, bojimo se izaći iz njega jer vjerujemo da su prepreke prevelike, da je preriskantno izlaziti jer nam se svakakve nepredviđene okolnosti mogu dogoditi, jer nam je sigurnije biti tu gdje jesmo.

Oni malo hrabriji trude se izaći iz tzv. komfort zone, pa se suočavaju sa izazovima, osvještavaju gdje su im granice i pomiču ih. To sasvim sigurno daje novu kvalitetu života, pa postajemo sretniji, uspješniji, pametniji, zadovoljniji. Ipak, to ne znači da smo obrisali onu zamišljenu crtu, samo smo je pomaknuli malo šire, pa imamo malo bolji pogled, malo se šire krećemo i više uživamo, ali još smo uvijek ograničeni.

Granice nosimo u sebi. One nisu izvan nas, one nam nisu zadane ni stvarne, one su samo prepreka naše svijesti. Sami smo ih sebi nametnuli i povjerovali u njih. U beskonačnom svemiru, beskonačnih mogućnosti, mi ljudi vjerujemo u istinitost svojih ograničavajućih misli i čula jer ne percipiramo izvan njih, a koliko nam je percepcija subjektivna možemo se uvjeriti bilo kojom optičkom varkom. Kad smo nešto “vidjeli na svoje oči”, “čuli na svoje uši” ili “doživjeli na svojoj koži”, teško nam je povjerovati da se radi o našem doživljaju, a ne objektivnoj stvarnosti.

Svatko od nas nosi svoj sklop uvjerenja, svoju ideju o tome kakav je svijet unutar te zamišljene crte i to je naša matrica. Svima nam je zajednička činjenica da živimo prema matrici, ali to kakva je ona je vrlo individualno. Homeopatija upravo tu vrstu individualnosti stavlja u centar zanimanja.

Potpuno vjerujući u vlastiti doživljaj stvarnosti, mi prilagođavamo život toj matrici. Što smo je nesvjesniji, to nas ona više sputava, to nam više sužava životno iskustvo i mogućnosti. To se dešava kroz razne simptome bolesti koji su u skladu s našom matricom. U homeopatskoj konzultaciji, istražujući simptome, putujemo kroz nesvjesna područja ljudskoga bića otkrivajući zakonitosti matrice kojoj se prilagođavamo. Homeopatsko sredstvo koje rezonira s tom matricom, pomaže nam da je osvijestimo i “izblijedimo”. Čim zamišljena matrica izgubi svoje jasne granice, prestajemo se prilagođavati životu unutar nje, a pošto se upravo ta prilagodba manifestira kroz simtome bolesti, oni postupno nestaju i živimo slobodnije i kreativnije.

Kada bi naš mrav shvatio da je crta samo običan trag na papiru, imao bi mogućnost otići. Kada bi čovjek shvatio da je sve što ga ograničava samo njegova misao, spektakularno bi mu se proširio obzor života. Iako čovjek ne može doživjeti beskonačnost, može djelovati i živjeti iz beskonačnosti. Slobodnim protokom vitalne sile bez guste magle vlastite matrice dopuštamo beskonačnosti da djeluje kroz nas. Tada naš ljudski um prestaje biti kreator našeg života i postaje alatka kojim se život služi da bi kreirao sam sebe.