U kojem ste taboru?
Zanimljivo je promatrati intenzivnu polarizaciju ljudi zbog različitih stavova o virusu, njegovom porijeklu, ulozi, značenju i strategiji suočavanja s njim. S jedne strane vidimo strah od virusa i spremnost da se na sve pristane u ime sprječavanja širenja zaraze, a s druge strane vidimo borbu protiv onih koji odlučuju o novonormalnim uvjetima života. Prvi su u strahu od neprijatelja u obliku virusa, a drugi su u strahu od neprijatelja u obliku Stožera, političara, farmacije, masona, pedofilskih organizacija i sličnih uobličenja zla.
Moj životni fokus je bavljenje pojedincem, unutarnjim svijetom, precepcijom stvarnosti i njezinim utjecajem na život tog pojedinca, a onda i na život njegovog okruženja. Zato promatram utjecaj svrstavanja na jednu od polariziranih strana na čovjeka koji se postavio u tu poziciju. Iako su pozicije naizgled dijametralno suprotne, zapravo imaju jednu jako važnu zajedničku osobinu. Obje se osjete napadnuto i zato su obje u stavu borbe protiv percipiranog vanjskog neprijatelja.
Ne samo da sam pacifist, da izbjegavam bilo kakav oblik nasilja, nego bih, barem željama, bila dostojna jedne misice koja oduvijek sanja svjetski mir. Iako je zanemarivo mala vjerojatnost da ću svojim radom značajno doprinijeti postizanju svjetskog mira o kojem misice govore, naučila sam da je svaka osoba svijet za sebe i da je postizanje mira unutar jedne osobe, postizanje svjetskog mira. A uz to, osoba koja nosi unutarnji mir, prelijeva taj mir preko svojih rubova. Zato imam poriv komentirati trenutnu polarizaciju.
Obje strane ulažu ogromnu energiju u borbu protiv neprijatelja, bio on u obliku sićušnog virusa ili vladajuće elite koja upravlja svijetom. Kako je biti u stanju borbe? Je li to stanje ljubavi, suosjećanja, brige za drugog, stvaranja, rasta? Naravno da ne. U tom stanju smo zatvoreni za sve navedeno. Kad smo usmjereni na borbu, fokus nam se sužava, vidimo samo neprijatelja, reagiramo na njega, situaciju vidimo kao “on ili ja”, “mi protiv njih”. Nema tu inkluzivnosti, nema širenja vidika, nema učenja, samo golo preživljavanje. Naravno da, na bilo kojoj strani se nalazili, taj unutarnji borbeni stav uglavnom ne osjetite intenzivno i svjesno, ali taj program vrtite u pozadini i ne vidite ništa što se nalazi izvan njega. Taj program je ono što vas odvaja od vašeg svjetskog mira, od vaše harmonije, od vašeg zdravlja. Ne virus, ne vladajuća elita, nego vaša percepcija da ste napadnuti.
Ako se želite riješiti vanjskih neprijatelja, prvo se pozabavite postizanjem unutarnjeg mira. Tako vanjskom neprijatelju postajete nedodirljivi 😉
“Preobražaj svijeta u mjesto lišeno patnje može se izvesti samo promjenom u srcu, nikad u čitavom svijetu.” Anthony de Mello
