Menu

Volim homeopatiju

fraktali

“My life seemed to be a series od events and accidents. Yet when I look back, I see a pattern.”  Benoit B. Mandelbrot

Život je niz fraktala. Ponavljaju se obrasci, nekih smo svjesni, neke vidimo tek gledajući unatrag. Obrazac kojeg živimo može nam se sviđati ili ne, možemo pokušati uljepšati taj svoj obrazac, možemo prijeći u drugi polaritet istog obrasca, ali možemo li izaći iz obrasca? Biste li željeli izaći? I zašto bi to uopće poželjeli?

Obrazac kojeg živimo je ono što nas odvaja od cjelovitosti. Kada pratimo obrazac, ograničeni smo na iskustva unutar njega. Sva iskustva izvan njega su nam nedostupna.

Homeopatsko sredstvo je obrazac izvorne supstance. Kada je taj obrazac sličan našem, homeopatsko sredstvo ga može izblijediti. Koliko je duboko prepoznat obrazac, toliko duboko je djelovanje homeopatije. Ona ima moć promijeniti jedan djelić ili cijelu sliku. To, naravno, uvijek ovisi o nama i našoj spremnosti za to.

svijest

Svijest se izražava kroz naše tijelo, um i emocije. Bolest je uvijek izraz neravnoteže na razini svijesti. Kada ne želimo neko iskustvo, kada potisnemo dio sebe, dolazi do neravnoteže, izgubili smo cjelovitost. Da bi nam pomoglo to uvidjeti, tijelo stvara simptome. Oni ukazuju na to da postoji dio nas koji nije slobodan.

Uklanjanjem simptoma, na bilo koji način, onemogućujemo ispoljavanje onoga što se događa u svijesti. To nas ne vodi rješenju problema jer će se simptomi vratiti još jači i dublji, pa zato ne treba sprječavati pojavu simptoma, nego njihovu pojavu učiniti nepotrebnom. Znači da pogled trebamo okrenuti dublje, trebamo razumjeti na što nam ukazuje simptom, a to je uvijek stanje svijesti.

Homeopatija briše obrasce kojima smo ograničili svoju svijest. Izlaskom iz obrasca koji nas je doveo u bolesno stanje organizam više neće imati potrebe stvarati simptome. Homeopatija širi našu svjesnost, a širenje svjesnosti je jedini put ka iscjeljenju.

Što se desi sa životom ovog mrava kada osvijesti da su granice koje vidi imaginarne?
Jednako kao i ovaj mrav, ljudska bića žive život unutar svojih zamišljenih ograničenja, potpuno vjerujući da su ona stvarna i zbog toga slijepa za sve ono što se nalazi izvan njih.

Često i kad ugledamo nešto malo izvan toga kruga, bojimo se izaći iz njega jer vjerujemo da su prepreke prevelike, da je preriskantno izlaziti jer nam se svakakve nepredviđene okolnosti mogu dogoditi, jer nam je sigurnije biti tu gdje jesmo.

Oni malo hrabriji trude se izaći iz tzv. komfort zone, pa se suočavaju sa izazovima, osvještavaju gdje su im granice i pomiču ih. To sasvim sigurno daje novu kvalitetu života, pa postajemo sretniji, uspješniji, pametniji, zadovoljniji. Ipak, to ne znači da smo obrisali onu zamišljenu crtu, samo smo je pomaknuli malo šire, pa imamo malo bolji pogled, malo se šire krećemo i više uživamo, ali još smo uvijek ograničeni.

Granice nosimo u sebi. One nisu izvan nas, one nam nisu zadane ni stvarne, one su samo prepreka naše svijesti. Sami smo ih sebi nametnuli i povjerovali u njih. U beskonačnom svemiru, beskonačnih mogućnosti, mi ljudi vjerujemo u istinitost svojih ograničavajućih misli i čula jer ne percipiramo izvan njih, a koliko nam je percepcija subjektivna možemo se uvjeriti bilo kojom optičkom varkom. Kad smo nešto “vidjeli na svoje oči”, “čuli na svoje uši” ili “doživjeli na svojoj koži”, teško nam je povjerovati da se radi o našem doživljaju, a ne objektivnoj stvarnosti.

Svatko od nas nosi svoj sklop uvjerenja, svoju ideju o tome kakav je svijet unutar te zamišljene crte i to je naša matrica. Svima nam je zajednička činjenica da živimo prema matrici, ali to kakva je ona je vrlo individualno. Homeopatija upravo tu vrstu individualnosti stavlja u centar zanimanja.

Potpuno vjerujući u vlastiti doživljaj stvarnosti, mi prilagođavamo život toj matrici. Što smo je nesvjesniji, to nas ona više sputava, to nam više sužava životno iskustvo i mogućnosti. To se dešava kroz razne simptome bolesti koji su u skladu s našom matricom. U homeopatskoj konzultaciji, istražujući simptome, putujemo kroz nesvjesna područja ljudskoga bića otkrivajući zakonitosti matrice kojoj se prilagođavamo. Homeopatsko sredstvo koje rezonira s tom matricom, pomaže nam da je osvijestimo i “izblijedimo”. Čim zamišljena matrica izgubi svoje jasne granice, prestajemo se prilagođavati životu unutar nje, a pošto se upravo ta prilagodba manifestira kroz simtome bolesti, oni postupno nestaju i živimo slobodnije i kreativnije.

Kada bi naš mrav shvatio da je crta samo običan trag na papiru, imao bi mogućnost otići. Kada bi čovjek shvatio da je sve što ga ograničava samo njegova misao, spektakularno bi mu se proširio obzor života. Iako čovjek ne može doživjeti beskonačnost, može djelovati i živjeti iz beskonačnosti. Slobodnim protokom vitalne sile bez guste magle vlastite matrice dopuštamo beskonačnosti da djeluje kroz nas. Tada naš ljudski um prestaje biti kreator našeg života i postaje alatka kojim se život služi da bi kreirao sam sebe.

potok

Slušanje je tajna razumijevanja i prihvaćanja, učenja i evolucije. Kroz slušanje učimo nemjerljivo brže, dublje i cjelovitije nego na bilo koji drugi način.

U stanju slušanja potpuno smo otvoreni za iskustvo, za znanje i mudrost koje se nalaze svuda oko nas. Svako drvo, svaki potok, svaki kamen, svaki prolaznik, svako dijete može biti naš učitelj ako ćemo biti otvoreni slušati. Zato nije važno tko ili što nam govori, niti kako, nego je važno da smo mi dovoljno otvoreni i spremni slušati bez prosuđivanja, davanja mišljenja, procjene, kritike ili pohvale. Značenje koje dajemo onome što čujemo je tumačenje našeg uma, koji je sam po sebi ograničen. Ako ne dajemo nikakvo značenje, ako samo slušamo, um nam je otvoren za novo, za ono što on ne može pojmiti niti objasniti, a opet, događa se razumijevanje.

Bitna je razlika u tome kada nešto čujemo i kada slušamo – čujemo umom, a slušamo otvorenim srcem. Kad čujemo, dali smo svoje značenje, zauzeli smo stav i time gubimo priliku za učenje. Znanja i mogućnosti koje nam svijet nudi su beskrajne, samo naš um to ne vidi. Um nema kapacitet za beskraj, ali zato srce otvara i ta vrata.

Da bi dobili mudrost, da bi dobili iscjeljenje, da bi pomogli drugome, da bi bili uspješni i kreativni, da bi došli do samospoznaje, trebamo samo otvoriti srce i slušati!